Home [akcija] „Beleške o PMS-u“, 4. 7. 2012, 22.00 h

„Beleške o PMS-u“, 4. 7. 2012, 22.00 h

62
0

vesti7Društveni centar, PVC teatar i Art klinika predstavljaju:
„Beleške o PMS-u“, 4. 7. 2012, 22.00 h

 U prostoru nekadašnjeg bioskopa “Porta” Kulturnog centra Novog Sada, u sredu, 4. jula 2012. godine u 22 sata, biće prikazana dvokanalna video instalacija „Beleške o PMS-u“ umetnice Jelene Jureše.

 

Ovaj jednosatni video rad “u umetnost pretvara stanje na koje se prečesto odmahuje rukom”, kaže Arijana Luburić Cvijanović u tekstu pratećeg kataloga, dodajući: “Kroz najintimnije ispovesti o obično neizrečenim, zatomljenim mračnim mislima, porivima i potrebama izvan okvira prihvatljivog ili lepog ponašanja, izmenjenim slikama o sebi i drugima, te vlastitom životu, ovo delo nas upoznaje s unutrašnjom borbom žene privremeno „zatvorene zbog popisa“, kako je to formulisano u jednoj od dve isprepletene video pripovesti. Protagonistkinje upadljivo različitih senzibiliteta, karaktera, dinamike, i životnih okolnosti sjedinjuju se u iskustvu čiju težinu oslikavaju brojna ponavljanja i sama dužina trajanja rada, a bliskost koju u njemu ostvaruju vešto dočarava komunikacija putem boja, te suprotstavljenih prostora i pokreta likova u paralelnim projekcijama. Prividnu jednoličnost jednočasovne projekcije sačinjene od statičnih kadrova, gde preovlađuju oni u kojima žene gledaju u posmatrača, ukida očevidna snaga empatije između autorke i žena čiji se portreti grade. Preko „žive“, pokretne fotografije, saosećanje se prenosi i na posmatrača podstaknutog na duboko promišljanje o naizgled beznačajnoj temi, te pažnju održavaju kako uživljavanje u predočeno iskustvo tako i utisak o komunikaciji između autorke i samog posmatrača. Ovom heterotopskom komunikacionom prostoru posmatrača dodatno privlači to što su Beleške o PMS-u, kao i prethodni radovi Jelene Jureše, usredsređene na stvarne ljude i situacije.”

Odabir prostora za prikazivanje rada bio je dugotrajan. S jedne strane, Novom Sadu nedostaju izložbeni, kao i prostori za projekcije, a s druge strane u istom tom gradu postoji oko 60.000m2 napuštenog prostora. Još veći apsurd jeste taj da je letnji bioskop u samom centru grada van funkcije godinama, i da „veliki filmski grad“ nema svoj bioskop na otvorenom. Problematika napuštenih i zapuštenih prostora je druga dimenzija koju Jelena Jureša želi da naglasi – odabirom jednog takvog prostora ona oživljava zaboravljeno i nekorišćeno, a preko potrebno i željeno. Na taj način Jelena koristi svoje pravo na grad koje je mnogo više nego individualna sloboda da se samo koriste urbani resursi – to je pravo da promenimo sebe tako što menjamo grad prema svojim željama. Bioskop „Porta“ će na jedno veče postati javni, otvoreni prostor, i samo oni kod kojih se osvesti potreba i želja da izgrađuju i bore se za javni gradski prostor, na putu su da sačuvaju grad i pretvore ga u mesto gde će urbana svakodnevica doživljavati svoje najsvetlije trenutke. 

Jelena  Jureša rođena je u Novom Sadu gde je završila studije na Akademiji umetnosti. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Srbiji, Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom umetničkih rezidencijalnih boravaka u Parizu, 2004. i 2005. godine, realizovala je radove iz serije Tourists. U poslednjim radovima, u kojima se bavila pitanjem rodnog, odnosno kulturnog identiteta, narativ je u prvom planu i objedinjen je sa slikom u vidu teksta ili audio zapisa (What it feels like for a girl, 2005 – 2009; Mozarts, 2009; Notes on PMS, 2012; Mira: Study for a Portrait, 2012; ANAtomy, 2012).
Njeno vizuelno istraživanje oslonjeno je na ispitivanje reprezentacijskih (ne)moći “slike”: fokus njenog rada je portret putem kog ispituje odnos posmatrača i posmatranog  kroz ponuđenu mogućnost razumevanja portretisanog subjekta i problematizovanja pitanja: Šta “slika”  govori, a šta ne? Fotografska slika je polazište njenog kreativnog promišljanja portreta, bilo da se radi o mediju fotografije, videa ili o audiovizuelnoj instalaciji. Njen umetnički senzibilitet navodi je da u središte svog umetničkog koncepta postavlja pitanja rodnog, socijalnog, klasnog i svakog mogućeg identiteta.