Home [njuz] Vlada Srbije meri cene školarina

Vlada Srbije meri cene školarina

65
0

djitra3Vlada Srbije daće poslednju reč o broju brucoša koji će se ove godine upisati na Univerzitet u Beogradu i kolike će školarine plaćati. Ranije je odlučivala o broju studenata na budžetu, a sada i o školarinama. Senat Univerziteta samo daje predloge i preporuke. Preporučio sam fakultetima da ne podižu cene, ili bar da povećanje bude samo za iznos inflacije, ali neki su odlučili drugačije. Država će da odbije ili da prihvati njihove predloge.
Ovako za “Novosti” prof. dr Branko Kovačević, rektor Univerziteta u Beogradu, objašnjava najavljeno povećanje školarina, koje na pojedinim fakultetima iznosi i do sedam i po prosečnih srpskih plata.

Jesu li predložene cene preveliki namet za studente i njihove roditelje?

– Imam razumevanja i za studente i za fakultete. Ekonomska situacija je teška, para nema, roditelji 28 odsto studenata u poslednje dve generacije ostali su bez posla. Sa druge strane, i fakulteti se trude da sa minimumom sredstava održe standard. Ne mogu beskrajno da spuštaju granice kvaliteta.

Ima li rešenja za tu pat poziciju?

– Mogući izlaz na duge staze mogla bi da bude promena modela finansiranja studija. Sada jedni studenti ne plaćaju ništa, a drugi plaćaju previše. Treba da se uvede participacija, da svi daju pomalo dok dobro studiraju, a tek ako pokvare rezultate, da plaćaju više cene.

Maturante, osim školarina, brinu i prijemni

Hoće li štrajk u školama uticati na rezultate?

– Kako na čije. Jer, prijemni počinju da se spremaju pre Nove godine. Ako neko nije počeo na vreme i misli da uči u maju, ne može da krivi štrajk za neuspeh.

Za deo gradiva, ipak, ostaju uskraćeni…

– Oni jesu zakinuti i izgubljeno vreme više ne može da se nadoknadi. Naneta im je šteta u obrazovnom smislu, ali to nije prvi put. Puno se kod nas štrajkovalo u poslednjih 20 godina. I zato smo, generalno, nezadovoljni znanjem sa kojim nam đaci izlaze iz srednjih škola. Mnogo je lošije nego pre 20 godina.

Kažete da je znanje sve manje, a iz godine u godinu imamo reforme, koje, navodno, poboljšavaju školstvo?

– Potrebna je ozbiljna reforma po vertikali. Mnogo dobrih nastavnika otišlo je iz prosvete. Moramo ozbiljno da obučavamo kadar. Nemamo ni dobre učitelje, niti nastavnike za osnovne i srednje škole. Pitanjem kvaliteta nastavnog kadra treba da se bavi i država. Treba da se uključe i korisnici usluga. Kompanije u svetu mnogo ulažu u školstvo, jer hoće jednog dana da zaposle stručne kadrove. A mi nemamo privredu koja bi pomogla obrazovni sistem.

Čini li vam se da strah od neuspeha i sve skuplje školarine na državnim univerzitetima teraju studente da idu na privatne, gde za malo više para mnogo lakše prolaze?

– Njihove cene su više i oni su nam konkurencija samo u jednoj grupaciji fakulteta. Nemaju ponudu studijskih programa kao mi. A tržište i u ovoj oblasti reguliše stvari. Arhitektura već četiri godine drži najvišu cenu, a i dalje postoji ogromno interesovanje. Privatnici se bore za studente pretežno u grupaciji pravnih i ekonomskih nauka.

Fakulteti su od Vlade tražili da odobri i broj studenata koje će upisati na neke neakreditovane studijske programe?

– Brucoši ne treba da brinu. Nijedan program koji do raspisivanja konkursa ne dobije saglasnost Komisije za akreditaciju neće se naći u ponudi za upis. Tek kada budu akreditovani, fakulteti će na njih upisivati studente. To može biti u drugom upisnom krugu ili dogodine.

Zbog čega se toliko kasni?

– Akreditacionoj komisiji je istekao mandat, a nju imenuje Nacionalni savet za visoko obrazovanje, koji takođe nije bio formiran. Sve se odužilo, ali nedavno su počeli da rade. Problem je to što i prvi ciklus akreditacije studijskih programa kasni dve godine. Nemamo nacionalnu strategiju visokog obrazovanja. U izradi je i nacionalni kvalifikacioni okvir, bez koga ne znamo koje kadrove sve školujemo i koje veštine i znanja imaju sa dobijenim diplomama. Među poslednjima smo u Evropi koji nemaju registar nastavnika. Njegovo donošenje usporavaju različiti interesi, posebno privatnih fakulteta. Jer, kada bismo imali registar, znali bismo ko na koliko univerziteta predaje, u koliko škola, i konačno bi se uveo red i u našu profesiju. Za poslednje tri godine uradili smo dosta i donošenjem ovih ključnih dokumenata treba da damo poslednji gol. Bliže se izbori i u državi i na univerzitetima, tako da moramo da zaokružimo posao koji smo započeli.

PRIJEMNI POMERITI AKO TREBA

Da li će biti pomeranja prijemnih ispita?

– O tome će da odluči ministar prosvete, a mi smo spremni da sve uradimo na vreme, ako treba i da pomerimo rokove prijemnih i upisa za nedelju dana. Ako sve bude teklo po planu, konkurs za upis biće objavljen u maju. Bilo je i ideja da se prijemni pomeri za septembar, ali mislim da je to besmisleno.

NAUKA UVEK NA REPU

Hoće li nauka imati štete od spajanja njenog ministarstva sa prosvetom?

– Nisam srećan zbog spajanja ova dva resora. Jer, obrazovanje je ogroman sistem i bojim se da će nauka ostati na repu. A njen budžet je ionako mali. Za čitavu srpsku nauku izdvaja se 0,3 odsto bruto društvenog proizvoda, koliko država troši i na 250 poslanika u Skupštini Srbije.

DRŽAVA BEŽI OD UGOVORA

Izjavili ste kako ste prestali da brojite koliko država duguje Univerzitetu!

– Reč je o desetinama miliona evra. Dugovi se gomilaju poslednjih šest-sedam godina. I dalje nam država plaća samo 25 odsto, a ostatak duguju. Fakulteti se sami dovijaju kako da plate struju, grejanje, telefone. Iako je zakonom predviđeno da država potpiše ugovor sa univerzitetima o finansiranju, ona beži od toga, jer kada potpiše, moraće da ispunjava sve obaveze.