Home [njuz] Volonteri – rade, ne primaju platu, a zadovoljni su!

Volonteri – rade, ne primaju platu, a zadovoljni su!

59
0

sample_2.gifDok njihovi vršnjaci slobodno vreme provode u kafićima, oni rade naporne poslove za koje ne dobijaju platu. Ipak, kažu da sve to obavljaju s radošću i ljubavlju jer tako pomažu drugima. Oni su volonteri nevladinih organizacija Crvenog krsta, JAZAS–a i Orke. Srednjoškolci i studenti volontiranjem uče stvari koje će im biti neophodne kada se zaposle – od razbijanja treme, preko zakazivanja sastanaka do realizovanja poslovnih projekata.
Crveni krst u svakoj opštini ima kancelariju gde budući volonteri mogu da se prijave. Pre nego što se aktiviraju, mladi upoznaju različite oblasti kojima mogu da se bave i biraju onu koja im najviše leži. Obučavaju se da rešavaju konflikate, da pomažu unesrećenima u saobraćajnim nesrećama i ratovima, upoznaju se sa Ženevskom konvencijom.

– Počeo sam da volontiram dok sam bio srednjoškolac. Drugarica me je pozvala da dođem, rekla je da je zanimljivo i da je društvo super. Nisam ni sanjao da ću pet godina posle dobiti posao u Crvenom krstu, ali sam znao da je volontiranje dobar način da besplatno steknem iskustvo u različitim oblastima – kaže Ranko Demirović (24), zamenik sekretara Crvenog krsta Palilule.

U Crvenom krstu se organizuju radionice na razne teme.
– Na početku smo učili kako da razbijemo tremu kada pred grupom objašnjavamo ideje, a s vremenom smo savladali i osnove PR-a, liderstva i marketinga, i to sve kroz praksu- priča Ranko.

Osim što asistiraju na štandovima sa životinjama u Knez Mihailovoj ulici, volonteri „Orke" kontaktiraju sa ljudima koji žele da udome životinje.
– Oni prave brošure i pomažu nam da osmislimo akcije. Svakodnevno uče da rešavaju probleme, postaju aktivni, saosećajni i odgovorni ljudi – kaže Tamara Đorđević iz „Orke".

Volonteri kažu da im angažovanje u nevladinim organizacijama ne oduzima mnogo vremena. U nevladinim organizacijama, kažu, uče ono što nigde drugde ne bi mogli.
– Skoro celu godinu volontiram u Omladini Jazasa. Naučila sam mnogo o polno prenosivim bolestima i bolestima zavisnosti, ali i kako da svoje znanje bez nelagodnosti i na zanimljiv način prenesem vršnjacima – priča Vanja Antić (18).

Izvor: 24 sata