Ne bi to bilo ništa čudno da Andrea samo dva-tri meseca pre odluke o dodeli stipendija nije dobila i prestižnu nagradu „Pro urbe”, a dodeljena joj je za projekat o zaštiti čovekove okoline, i tako se svrstala u one ugledne Subotičane koji će u svom gradu postati „besmrtni”.
Andrea je bila odličan učenik i u srednjoj školi, dobila je dve značajne nagrade Akedemije nauka u Budimpešti, od kojih prvu za rad o obnovljenim baterijama i jednu treću za zajednički rad sa svojim drugom Akoš Odrijem o Teslinim pronalascima, a dobila je i drugu nagradu u Banji Koviljači, takođe na temu o Nikoli Tesli.
U časopisu za elektroniku i komunikacije koji izlazi u Nišu, pre odluke o stipendijama, objavljen je njen rad pod nazivom „Moj inteligentni punjač”, a odmah posle toga iz Ljubljane je stiglo pismo i od nje zatražena saglasnost da se ovaj rad prevede na slovenački jezik i objavi.
Sve to nije bilo dovoljno da se preskoče administrativne barijere, pravilnici i drugo, koji se inače krše svakodnevno. Tih šest hiljada dinara, koje je Andrea s pravom očekivala, pomoglo bi joj u školovanju pošto živi u četvoročlanoj porodici koja se izdržava od plate svoga oca.
Novac za stipendije obezbeđuje grad, a na to kome će se dodeliti stipendija velikog uticaja imaju mađarski, bunjevački i hrvatski nacionalni savet, ali i Nacionalna služba za zapošljavanje. Na spisku za dodelu stipendija nije bilo proizvodnih zanimanja, a najbrojniji su bili oni sa društvenim naukama. Zatim sve to potvrđuje Skupština grada,čiji su odbornici samo potvrdili ono što su uradili Komisija i nacionalni saveti manjina, a kandidati nemaju pravo žalbe.
Andrein rad će svakako biti pomno praćen od onih koji „love” talente, mlade, pametne, a subotičkoj administraciji, savetima i političarima će preostati da, kroz koju godinu, govore kako je i njihova sugrađanka, negde u belom svetu, postala poznat i priznat naučnik. Ništa novo u Srbiji.
Izvor: Politika