Home [njuz] U Berlinu održan prvi festival nove srpske umetnosti i kulture SERBINALE: O...

U Berlinu održan prvi festival nove srpske umetnosti i kulture SERBINALE: O NEVIDLJIVOM

40
0

 

U Berlinu je 1. septembra, završen prvi festival nove srpske umetnosti – Serbinale, gde su tokom četiri dana nemačkoj i međunarodnoj publici predstavljena dela savremenih umetnika iz Srbije. Oko 2000 ljudi posetilo je prvo izdanje Serbinala, a kroz sekcije film, muziku, likovnu i primenjenu umetnost i podijum diskusiju, postavljeno je pitanje nevidljivosti mladih umetnika kako u Srbiji tako i na međunarodnoj art sceni.

„Od izuzetnog značaja je što se Serbinale održalo baš u Berlinu upravo ove godine, jer se prvi put na sistematski način predstavlja savremena srpska umetnost, otvara prilika za razmenu između srpskih i nemačkih umetnika i uspostavlja jedan dijaloški most koji je izvan političkog spektra” – kaže direktorka festivala Milica Trifunović.

 

 

Serbinale je organizovano zahvaljujući malim privatnim donacijama i partnerstvima i bez ikakve pomoći bilo koje državne institucije iz Srbije, a podrška Ambasade Republike Srbije i Srpske pravoslavne crkve u Berlinu takođe je izostala. Jedna od inicijatorki projekta i umetnička direktorka festivala Jelena Miletić, istakla je da uprkos nedostatku podrške svi umetnici predstavljeni u okviru Serbinala kroz svoj rad direktno ili indirektno problematizuju pitanja nezainteresovanosti državnih struktura za njihovo stvaralaštvo: “Organizovati četvorodnevni festival nije bilo nimalo lako, ali nam je drago da su bar respektabilne kulturne institucije u Berlinu, prepoznale talenat mladih ljudi iz Srbije koji nimalo ne zaostaje za onim što se inače predstavlja u ovoj svetskoj umetničkoj metropoli.”

 

 

U okviru izložbe „Berlin most Beograd“ u General Public galeriji predstavljeni su radovi Slobodana Stošića, Saše Tkačenka, Gorana Micevskog i Ivana Petrovića koji se bave sumornim stanjem institucija umetnosti u Srbiji. Slobodan Stošić kaže da je kroz svoj rad „Simulacija“ želeo da predstavi stvarnu sliku Srbije, budući da je „od državnih institucija, preko vlasti do muzeja to sve jedan veliki, ali vrlo banalan simulakrum“. Svetsku premijeru imala je i izložba mladog dizajnerskog kolektiva Side Effects. Producent izložbeMarko Radenković rekao je: „Ideja je bila da predstavimo radove najtalentovanijih dizajnera kroz format koji može da bude plasiran na međunarodnom tržištu, jer u Srbiji ono praktično ne postoji. Serbinale predstavlja jedan od najboljih primera samo-organizovanosti i to je ono što nedostaje mašem umetničkom sektoru“.

 

 

Filmovi Klip, Tilva Roš, The Box, Obični ljudi, Cinema Komunisto i Život i smrt porno bande koji su kroz 12 projekcija prikazani na Serbinalu, izazvali su veliko interesovanje berlinske publike koja je bila prijatno iznenađena progresivnim stvaralaštvom filmskih umetnika jer su im pružili drugačiji pogled na Srbiju. Belinski jazz sastav Damir Out Loud, na čelu sa trubačem iz Srbije Damirom Bačikinom, nastupio je na samom otvaranju festivala, a u okviru muzičkog programa Serbinala nastupila je i jedna od najuspešnijih DJ zvezda sa naših prostora – Tijana T, zajedno sa berlinskim DJ-em Jene Grabovskim.

 

 

Tokom trećeg dana održana je i debata na temu žena iz jugoistočne Evrope „OstFrauen“. U fokusu diskusije bile su biografije i iskustva uspešnih žena jugoslovenskog porekla, koje žive i rade u Nemačkoj. Učesnice debate bile su konceptualna umetnica Tanja Ostojić i spisateljica i novinarka Danijela Pilić, koja je poručila: „Ako hoćeš nešto da uradiš – uradi to bez osvrtanja i pozivanja na Srbiju, embargo, siromaštvo i sl. Ako imas dobru ideju – realizuj je“.

 

 

Organizacioni tim Serbinala čine direktorka festivala Milica Trifunović, art direktorka Jelena Miletić, koordinatorka programa Natalija Miletić, press i PR menadžerka u Srbiji Lazara Marinković i PR menadžerka u Nemačkoj Ana Lederle. Selektor filmskog programa bio je reditelj Ivan Ikić, moderatorka debate Agneška Habraška, a kurator izložbe „Berlin Most Beograd“ Erih Herkrat.

 

 

Utisci nemačke publike su više nego ohrabrujući, a pohvale i reči podrške neprestano stižu sa svih strana. Da li savremena umetnost u Srbiji zaslužuje da bude nevidljiva?